EGZOTIKA CRNE GORE I ALBANIJE

CGA_thumb.jpg

  Nakon svih prethodnih putovanja i prolaska gotovo cijele Dalmacije rodila se ideja o odlasku u inozemstvo. Između nekoliko kvalitetnih prijedloga odluka je pala na Crnu Goru, prvenstveno zbog financijskih razloga. U to vrijeme o Crnoj Gori nismo znali gotovo ništa osim da smo se nekada kuhali u istoj balkanskoj kaši....


  Sve što se dešavalo poslije raspada bivše države bila nam je totalna nepoznanica, a djelić najvažnijih informacija smo uspjeli prikupiti preko interneta. Grupa koja je uspješno učestvovala u ostvarivanju ovog cilja brojala je pet ljudi, a polazak je dogovoren za 16.06.2007. 

01_ekipa.jpg 

     Krenuli smo ujutro iz Siska sa dva automobila i pet bicikala na krovu u smjeru Dubrovnika i dalje do Srebrenog, gdje smo u malom privatnom auto-campu Matkovića osigurali parking za narednih osam dana. Po dolasku, poslije podne smo se lijepo družili s domaćinima, odmarali se i polako slagali stvari. Svi smo bili jako nestrpljivi uoči polaska tako da smo jedva dočekali jutro.

     Od Srebrenog, preko Cavtata i Ćilipa sve do granice na Debelom Brijegu vožnja je protekla u izrazito dobrom raspoloženju. Granicu smo prešli bez problema i odmah se zaustavili u prvoj gostionici pored ceste da popijemo to čuveno Nikšićko pivo.

02_setnjica u igalu.jpg 

     Prvi pravi susret s Crnom Gorom desio se dolaskom u Herceg-Novi. U nevjerici smo promatrali živost grada kakvu smo zadnji put vidjeli u Makarskoj. U biti, bili smo impresionirani. Očekivali smo tugu i jad, a dočekali nas hoteli visoke klase, plaže pune turista i smiješno jeftino pivo i roštilj. Doslovno smo se otimali tko će platiti pivo za cijelu ekipu kad je cijena pet velikih piva bila oko 2,5 € .

03_vidikovac u Boki.jpg 

    Taj prvi dan odlučili smo prevesti cijeli Boka-Kotorski zaljev i prenoćiti u Tivtu. Zaljev je prirodni fenomen da u trenucima nismo znali čemu bi se više divili. Da li su to visoke vrleti Krivošije i Lovćena koje se strmo spuštaju u plavetnilo mora ili su to ledeni izvori slatke vode u blizini puta. A kako u cijelom zaljevu put prolazi na par metara od mora svako malo smo koristili priliku da se okupamo. Prekrasni gradići Zelenika, Bijela, Risan, Perast nižu se jedan za drugim sve do Kotora, gdje odlučujemo zastati, malo se zadržati i posjetiti stari grad.

05_tivat.jpg 

     Uvečer dolazimo do Tivta, gdje noćimo u auto-campu koji smo platili 2 € po osobi, ali iskreno rečeno i to je previše s obzirom na nivo usluge koju pruža. Na kraju smo tu prvu noć loše proveli jer je u obližnjem restoranu cajka pjevala na terasi do četiri ujutro.Onako bunovni s prvim zrakama sunca bježimo što dalje od ovog mjesta, a dodatan bijes izaziva i jedan probušeni madrac za spavanje. 

06_budva.jpg 

     Nakon dva sata vožnje dolazimo u Budvu. Jedina prava riječ za opis tog doživljaja je fenomenalno. Budva je velik grad s lijepo uređenim i adaptiranim starim gradom kao i s poznatom Slovenskom plažom dugačkom 2 kilometara koja je krcata bezbrojnim turističkim sadržajima. Grad vrvi turistima, mjesta u lokalima se čekaju, promet kroz centar je ludnica i jedini pravi način probijanja kroz sve to je bicikl. Probijamo se do plaže gdje pronalazimo jedan lokal u kojem ćemo se odmoriti i okrijepiti. Tu smo shvatili da nam je jeftinije hraniti se u pečenjarama nego u trgovini. Samo ću reći da hamburger i velika krigla Nikšićkog piva na plaži koštaju ukupno 2 €.

07_sveti stefan.jpg 

     U ranim popodnevnim satima krećemo prema Svetom Stefanu koji je od Budve udaljen svega 7 kilometara. Sveti Stefan poznat kao ekskluzivna rezidencija bivšeg državnog vrha bio je zatvoren za posjete, mada smo u turističkoj brošuri pročitali suprotno. Kako se nismo imali kome požaliti nastavili smo put prema Baru. Tih 30-ak kilometara bilo je dosta zahtjevno zbog nekoliko dugih uspona, ali uz odmore stižemo do odredišta. 

08_mahala Lisice_rahmet.jpg 

     Dolaskom u predgrađe Bara, žukotrlicu, nailazimo na plažu gdje se odlučujemo okupati i dogovoriti oko noćenja. U planu nam je bilo noćenje u prirodi, ali u ovako većem gradu to je bilo neizvedivo. Odlazimo u apartmansko naselje i pronalazimo sobe po cijeni od 10€. Nakon smještaja odlučujemo otići u grad na pizzu. Tu smo osjetili i onu siromašnu stranu Crne Gore, jer su nas neka djeca neprekidno žicala novac. Ali mi smo bili jako uzbuđeni zbog sutrašnjeg odlaska u Albaniju, a isto tako i sretni što se nalazimo tu gdje jesmo, tako da smo pri povratku u sobe još jednom zastali u jednom od brojnih lokala uz plažu te popili po koje dobro, a jeftino pivo.

09_Muriqan_granicni prelaz.jpg 

     Nakon cajke od prošle noći ovdje smo uživali pravi noćni odmor u krevetima. Dnevni plan je bio odlazak u Albaniju, u grad Skadar i povratak u Ulcinj što iznosi 130 kilometara vožnje. Krenuli smo ranije ujutro usponom u unutrašnjost prema mjestu Vladimir i graničnom prijelazu Muriqan. Znali smo da se viza prilikom ulaska u Albaniju plaća 10 € tako da nas to nije iznenadilo, a za uzvrat smo dobili dozvolu albanskih carinika da se slikamo s jednom grupom švicarskih recumbent biciklistana samom graničnom prijelazu.

10_albanija.jpg 

     Prvi dojam Albanije bio je iznenađenje. Cesta koja vodi do grada Skadra bolja je od cesta kojima smo se vozili u Crnoj Gori. Prolaskom kroz nekoliko sela i pored mnoštva bunkera dolazimo do poznatog drvenog mosta preko rijeke Bojane na ulasku u Skadar. Taj most im je jedina veza prema zapadu, a tako je derutan i uzak da smo ga prelazili s velikom dozom straha.

11_arhitektura u Shkoderu.jpg 

     Ulazak u centar grada. Šok i nevjerica. Kao da smo prešli nekoliko vremenskih zona i pojavili se negdje u Siriji ili Iranu. Arhitektura, ako se to tako može nazvati, je čisti kaos. Gradi se tko kako, gdje i što hoće, od bloketa i bez fasada. Trgovine su u obliku garaža i sva kupnja i prodaja odvija se na cesti. Vozni park je na nivou starih Mercedesa 220 i Golfova dvojki.

     Prolazimo glavnom ulicom i skrećemo u novi dio grada. Tu smo se opet iznenadili čistoćom, redom i urednošću da smo pomislili da se nalazimo u nekom evropskom gradu. U tako malo prostora takve dvije suprotnosti i dva različita svijeta. Sam grad uopće se ne nalazi na obali Skadarskog jezera, a put do samog jezera nismo ni pronašli.

12_ispred nove dzamije u Shkoderu.jpg 

     Svoj dolazak u Skadar odlučujemo okruniti ručkom i albanskim pivom. Vrlo brzo smo pronašli novosagrađeni hotel Matador s tri zvjezdice i prekrasnu terasu s palmama ispred hotela. željeli smo probati poznatu skadarsku jegulju, ali kako je nisu posluživali narudžbu smo promijenili u soto-stroganov i grčku salatu, uz neizostavno albansko pivo. Pivo je bilo dobro, a obroci obilni i ukusni. Cijena za pet obroka i deset velikih krigli piva 20 €. :)

13_Ka Ulcinju.jpg 

     Pri povratku prema granici čekao nas je još jedan traumatičan prelazak drvenog mosta po kojem se ovdašnji stanovnici voze kao luđaci. Prolazimo pored kupališta na rijeci Bojani i primjećujemo da među stotinom djece nema niti jedne djevojčice. To je odraz njihove kulture, mada smo u gradu viđali žene odjevene na zapadnjački način. Dolaskom na granicu doživljavamo prvu i jedinu neugodnost od strane crnogorskog carinika. Bio je jako bezobrazan prema nama i nije nas htio propustiti mimo automobila.

     Nakon dva dana provedena u Crnoj Gori počeli smo se osjećati kao doma, tako da smo odlučili u Ulcinju spavati u prirodi na samom kraju velike plaže. Željeli smo posjetiti i Adu Bojanu, ali zaštitari nas nisu pustili na privatno vlasništvo nekog ruskog tajkuna. To nam je bilo posebno žao jer je Ada Bojana riječni otok na ušću Bojane u more, potpuno izdvojen od kopna. Jedino je mjesto na Jadranu gdje se može u nosnicama i na koži osjetiti dah tropskog podneblja, jer kad pogledate more i pučinu shvatite da ste na samim Otrantskim vratima.

14_Gornji Stoj.jpg 

     U sam sumrak pronalazimo mjesto za logorovanje uz rukavac Bojane. Pošto je to močvarno područje komarci su nas napali u takvom broju da se nismo mogli obraniti. Nakon neuspješnog pokušaja spavanja kupimo stvari i u ponoć bježimo u Ulcinj. Po pitanju komaraca složili smo se da je to ravno elementarnoj nepogodi, jer nikakvo sredstvo nas nije uspjelo zaštiti.

     Ulcinj u ponoć. Grad pun ljudi. Sve otvoreno. Lokali, trgovine, kiosci. Ostali smo zatečeni. Ako se ijedan dio Crne Gore može smatrati egzotikom, onda je to Ulcinj. Svojim orijentalnim stilom života ruši sve predrasude i očekivanja. Umorni i pospani pronalazimo neku zabit ispod zidine starog grada gdje i noćimo.

15_Velika plaza.jpg 

     Cijelo prijepodne slijedećeg dana proveli smo na gradskoj plaži uživajući u sitnom pijesku i toplom moru. Ipak smo mi na godišnjem odmoru i imamo vremena na pretek. Poslije podne odlazimo laganim tempom do 25 kilometara udaljenog Bara, gdje uzimamo sobe u istoj kući i po istoj cijeni. Uvečer se spuštamo do plaže na ćevape i pivo u jednu od brojnih roštiljnica. Ćevapi u lepinji s pomfritom 2 € i pivo 1 €. Uz priču i sređivanje dojmova zaključujemo kako se jedva čekamo vratiti.

     Povratak  je bio istim putem kojim smo i došli i iznenađenja gotovo da i nije bilo. Ponovno smo u Budvi na već poznatoj plaži i lokalu proveli nekoliko ugodnih sati. Tu smo se razdvojili u dvije grupe tako da je dokraja dana jedna grupa stigla do Kotora, a druga do Perasta. Prvi su u Kotoru spavali u sobi na krevetima, a drugi u Perastu na plaži na madracima. Svi smo bili željni dokopati se granice i malog mjesta Molunat kod Prevlake.

     Ujutro se skupljamo u mjestu Đurići i hitamo prema granici. Više nam ništa nije bilo zanimljivo tako da smo samo još zastali u Herceg-Novom pojesti hamburgere. Granicu prelazimo bez ikakve kontrole i puni entuzijazma i dojmova dolazimo u Molunat pred lokalnu trgovinu, gdje je sjedilo već veselo društvo. Bili smo im prava atrakcija tako da smo se međusobno častili pivom sve do noći. Dobro pijani uspjeli smo se dokopati auto-kampa kojeg na kraju nismo ni platili.

     Na putu do polazišta i automobila, onako mamurni od jučerašnjeg dana, uspjeli smo još posjetiti Cavtat i popiti kavu na njihovoj špici. Osjećali smo se prazno i iscrpljeno tako da pravu ljepotu Cavtata uopće nismo ni registrirali. Dolaskom u auto-camp Matkovica, pakiramo se, zahvaljujemo domaćinima i bježimo kući.

     Sve u svemu, posjetili smo jednu egzotičnu Albaniju, proveli tjedan dana na moru, doživjeli jedno veliko iskustvo, i nadasve učvrstili naše prijateljstvo.


    Tekst: Slaven Gajdek

Loading...
Loading...