Za romantične duše otkrila sam jedno romantično mesto sa još romantičnijom starom vetrenjačom sa čijeg se mesta pru?a romantičan noćni pogled na luku i veći deo grada...a da... U sumraku sezone, polovinom septembra vreme i nije tako rdjavo, kišni talas polako jenjava…tu i tamo po koja slaba kap… U uvali se krije Skijatos… malih ulica, malih kućica, malih prozorčića, malih energičnih crnpurastih ljudi, šarenih izloga, udobnih bašta, peskovitih pla?a, uređenih trgova, šetalista...
U sumraku sezone, polovinom septembra vreme i nije tako rdjavo, kišni talas polako jenjava…tu i tamo po koja slaba kap… ipak jutarnje sunce obasjava nebo i čini da nam dan bude čist ko suza.
Do samog ostrva ima dobrih dva i po sata trajektom, tihe, opuštene vo?nje… Lagano uklizavamo glatkom, maznom površinom beskrajnog plavetnila oivičenog slučajno razbacanim ostrvcima… u pratnji delfina na koje smo na kraju navikli kao na kućne ljubimce …Veselo se praćakaju po vodi, mame osmehe dece dok uve?bani škljoceri kreću za svojim foto aparatima ko kauboji za revolverima… od brzine potezanja zavisiće uhvaćeni militrenutak sekunde tog očekivanog pokreta u vazduhu … delfini su manji od nama poznatih primeraka, a imaju i vidljivu bočnu prugu, al jednako ?ivahni. Pogled na te vratolomije je dovoljan da zaigra srce i najtvrdokornijem namćoru.
U uvali se krije Skijatos… malih ulica, malih kućica, malih prozorčića, malih energičnih crnpurastih ljudi, širokih osmeha... šarenih izloga, udobnih bašta, peskovitih pla?a, u?urbanih mopeda, uredjenih trgova, šetalista...
Sve je tu blizu, skoro pa se ne mo?e odsesti negde, a da to nije centar... poslednja pla?a na ostrvu udaljena je tek nekih 20ak kilometara... uzgred u ovo doba godine i nema mnogo drugih turista sem severnjaka... u?ivaju u letnjim vrućinama i u svakoj prilici izla?u svoju sne?nu debelu ko?u na celih dvadesetpet stepeni štiteći se faktorom 40. Slatki su i brbljivi... smeškaju se, ah taj fini svet, lepo vaspitan... ape vam mesto na brodu koje ste mukom zauzeli došavši prvi u cik zore... tacnije u devet.... uvidevši pretnju iskusno vezah svoju duksericu oko ograde brodića, i posadih torbu sa ostatkom krpica tik do nje... bila sam prestravljenja videvši svoje stvari ispod punačke gospodje i njene jos punačkije ćerke , koja je svoje sexy punačke nogice tako šarmantno bacila na moj ručni prtljag...i zvukla je stvari svojom punačkom rukom i dodala bez namere da vrati ’moje’ mesto... ma pametniji popusta, eto im. Ali sledeci put... dvoje se kupaju, dvoje čuvaju mesto... ma neću bre ni da silazim s broda ako treba....
U?ivale smo ki bubreg u loju... na ostrvu je i nebrojeno engleza... koji kao da i ne idu kući, kao da su se doselili na ostrvo sve sa svojim pabovima, prijateljima, muzikom i kišom... dakle, malko sredovečnija populacija engleza... medju kojima sam se osećala ko pilence... povremeno su nas posmatrali ispod oka misleći šta ce ova dečurlija ovde, zar im nije vreme za krevet... bake su sa svojim ladnim ondulacijama đuskale, ispijale krigle ko od šale, bučno se smejale toliko da su im i mindjuše podrhtavale, nekima i tetovaze, pirsin-zi. Tako namindjurane namigivale su svojim ufrčkanim ?utokosim bajama u šarenim havajskim košuljama i čudnim zulufima... (to vam je ono dlakavo izmedju ušiju i vrata)
E onda nađosmo nešto i za nas... mlađa populacija koja se izle?ava na kaldrmisanom stepeništu, ukrašeno velikim šarenim jastucima, uredno pobacanim po pločnicima, raznobojnim fenjerima, čašćena od strene vlasnika kafića kojekakvim piticama i koktelčićima uz muziku i veseli ?amor... i tako do jutra... ako ne zahrčeš zavaljen u tople udobneee...zzzzz ...
Za romantične duše otkrila sam jedno romantično mesto sa jos romantičnijom starom vetrenjačom sa čijeg se mesta pru?a romantičan noćni pogled na luku i veći deo grada...a da... i vansezonske cene su takodje romantično jake. Sve je baš baš romantično.
Aerodrom je tik uz grad al s’obzirom da se avion vidja jednom u tri dana, nismo uspeli čak ni da napravimo fotke sa gvozdenom pticom koja preleće tik iznad naših mokrih glava. Bar sam ja zamišljala da je to moguće dok sam bezuspešno čekala momenat le?eći na ledjima i zureći u nebo, posle su mi rekli da se uopste ne vidi iz tog ugla pla?e.
Ima tu još divnih mesta za kupanje, izle?avanje ... bezbroj malih ostrva na kojima će vam nuditi osmehe, musake i brojeve svojih telefona, objašnjavajući da već dolaze kod starih prijatelja u Srbiji pa što nebi popili piće i sa vama. U povratku, dok se budete lagano ljuljuškali na brodićima bombardovaće vas muzikom iz filma ‘Mamma mia’, koji je naravno snimljen tu negde okolo... tako, budete li se odlučili na više jednodnevnih krstarenje, uve?baćete ove melodije do savršenstva.
S obzirom da je ovo ipak bilo više jesenovanje no letovanje, jutarnje izle?avanje u krevetu se podrazumevalo, gde ?uriti kad je jos hladno... pa se ostatak dana u potpunosti koristio na pla?i bez uobičajenog podnevnog be?anja sa sunca.
Uprkos svemu, more je bilo toplo za višesatno kupanje, a ko je po?eleo da taj ritual obavi i u kasnijim satima, morao je potom oblačiti suvu odeću. Ostrvo je puno četinarske šume, kroz koje se probijate pre dolaska na ogromne peskovite pla?e. Toliko ih ima da svako mo?e za sebe da nadje idealno mesto, posebno ako je nudista ili polunudista... a i ako nije, ovde po?eli da bude. Pritom morate paziti da ne budete uočeni od strane nekih maminh prijateljica, jer sam jednom prilikom zavaljena na suncu u nekoj takvoj varijanti, čula glasove poznatih. Njihov govor je bio sve jasniji, sve dok nisam shvatila da su pored mene. Brzi okret na stomak, glavu u pesak... huh odoše dalje.
Dalo bi se još toga pisati... ipak ostavljam da i sami ponešto otkrijete.
Pravo mesto za pravi odmor. Planirajte Skijatos, Skopelos, Alonisos.
Tekst: Violeta Bojović - Slike: Sanja Trajkoska

